Kada pogledamo fotografije žena iz Japana, često primijetimo nešto što mnogima privlači pažnju – veliki broj žena i u srednjim i kasnijim godinama zadržava vitku figuru, uredan izgled i relativno malo viška kilograma. Naravno, nije istina da se baš svaka Japanka ne deblja nakon četrdesete, ali japanski način života zaista sadrži nekoliko navika koje mogu pomoći u održavanju tjelesne težine.

 

Zanimljivo je da se tajna najčešće ne krije u strogim dijetama, izgladnjivanju ili svakodnevnom provođenju sati u teretani. Naprotiv, mnoge navike koje su dio tradicionalnog japanskog načina života djeluju jednostavno i gotovo neprimjetno. Jedna od najvažnijih je način na koji se jede.

 

Manje porcije, ali više pažnje

 

U Japanu je tradicionalno prisutan princip da se jede dok čovjek nije potpuno sit, već dok osjeti da je dovoljno. Hrana se često poslužuje u manjim zdjelicama i tanjurima, a obrok se sastoji od više različitih namirnica.

 

Na stolu se mogu pronaći riža, riba, povrće, juha, tofu i drugi lagani prilozi. Umjesto ogromne porcije jednog jela, dobiva se nekoliko manjih porcija različitih namirnica.

 

Takav način posluživanja može pomoći da osoba jede sporije i lakše primijeti trenutak kada je sita. Kada jedemo brzo i iz velikih tanjura, često nastavimo jesti i nakon što nam više nije potrebno toliko hrane.

 

Jedna neobična navika koja mijenja odnos prema hrani

 

Jedna od zanimljivih japanskih navika povezana je s pravilom poznatim kao „hara hachi bu“. Ideja je jednostavna: ne jesti do potpune sitosti, nego stati kada smo otprilike 80 posto siti.

 

To nije čarobna formula za mršavljenje niti znači da treba brojati svaki zalogaj. Radi se više o tome da osoba sluša vlastiti osjećaj gladi i sitosti.

 

Problem modernog načina života često je upravo suprotan. Hrana je dostupna gotovo cijeli dan, porcije su velike, a mnogi ljudi jedu ispred televizora ili telefona. Zbog toga često ni ne primijete koliko su zapravo pojeli.

 

Kada se jede polako i bez žurbe, tijelo ima više vremena poslati signal da je dovoljno hrane uneseno.

 

Povrće je važan dio svakodnevne prehrane

 

Još jedna karakteristika tradicionalne japanske prehrane je velika količina povrća. Povrće se priprema na različite načine i često je sastavni dio gotovo svakog obroka.

 

Takva prehrana može sadržavati mnogo vlakana, vitamina i minerala, dok istovremeno daje relativno malo kalorija u odnosu na količinu hrane.

 

Kada dio obroka zauzmu povrće, juha ili druge namirnice koje daju osjećaj sitosti, lakše je pojesti manje kalorične hrane bez osjećaja da se osoba izgladnjuje.

 

Riba umjesto velikih količina masnog mesa

 

Riba je tradicionalno važan dio japanske prehrane. Ona je izvor kvalitetnih proteina, a mnoge vrste ribe sadrže i omega-3 masne kiseline.

 

To ne znači da Japanci nikada ne jedu meso ili masniju hranu. Moderna japanska prehrana mnogo je raznovrsnija nego što se ponekad prikazuje na internetu. Ipak, tradicionalni jelovnik često se oslanja na ribu, povrće, rižu, tofu i druge jednostavne namirnice.

 

Upravo takva kombinacija može biti zasitna, a istovremeno pomoći u kontroli ukupnog unosa kalorija.

 

Slatkiši nisu zabranjeni, ali nisu uvijek u centru prehrane

 

Još jedna velika razlika može biti u količini ultra-prerađene hrane. U mnogim modernim zemljama slatkiši, grickalice, gazirana pića, pekarski proizvodi i brza hrana postali su dio svakodnevnog života.

 

Takva hrana može sadržavati mnogo kalorija u maloj količini, pa je vrlo lako pojesti puno više nego što smo planirali.

 

Japanska prehrana također danas uključuje slatkiše i modernu brzu hranu, ali tradicionalni obrazac prehrane ipak se više oslanja na jednostavne namirnice i umjerene porcije.

 

Kretanje je dio svakodnevnog života

 

Još jedna stvar koju često zaboravljamo jeste da tjelesna aktivnost ne mora uvijek izgledati kao trening u teretani.

 

Hodanje, korištenje javnog prijevoza, stepenice, obavljanje svakodnevnih poslova i općenito više kretanja tijekom dana mogu napraviti veliku razliku.

 

Osoba koja svakodnevno napravi nekoliko tisuća koraka više nego prije nekoliko godina može kroz duže vrijeme potrošiti značajnu količinu dodatne energije.

 

Zato nije uvijek potrebno provesti sat vremena u teretani da bi se tijelo održavalo aktivnim.

 

Nakon četrdesete metabolizam nije jedini problem

 

Često se govori da se nakon četrdesete godine metabolizam „odjednom ugasi“. To nije baš tako jednostavno.

 

S godinama se mogu promijeniti mišićna masa, razina tjelesne aktivnosti, hormonske promjene, san i prehrambene navike. Ako osoba jede isto kao prije, ali se manje kreće i gubi mišiće, može s vremenom početi dobivati na težini.

 

Zato održavanje vitke figure nije posljedica jedne tajne namirnice ili čudesnog napitka. Mnogo je važnija kombinacija svakodnevnih navika.

 

Najvažnija lekcija nije japanska dijeta

 

Ako iz svega ovoga možemo izvući jednu pouku, ona je vrlo jednostavna: nije potrebno tražiti čudesnu dijetu.

 

Manje porcije, sporije jedenje, više povrća, dovoljno proteina, manje zaslađenih pića i nepotrebnog grickanja te više svakodnevnog kretanja mogu napraviti veliku razliku.

 

Japanski način prehrane može biti zanimljiv primjer, ali ne postoji jedna tajna zbog koje se Japanke „ne debljaju nakon četrdesete“. Genetika, kultura, način života, prehrana, tjelesna aktivnost i brojni drugi čimbenici igraju ulogu.

 

Možda je upravo najzanimljivija stvar u cijeloj priči to što tajna nije u nečemu što treba kupiti. Ne postoji skup preparat, čaj ili tableta koja može zamijeniti dobre svakodnevne navike.

 

Ponekad najveća promjena počinje upravo od najjednostavnije stvari – staviti nešto manju porciju na tanjur, jesti sporije i stati kada osjetimo da smo dovoljno siti. Kada se takve male navike ponavljaju iz dana u dan, mogu postati mnogo važnije od kratkotrajnih i strogih dijeta.